|
36.
Tko kamenom tebe ti kruha mu spravi!
Zakon ljubavi u srca teško sjeda.
Neshvatljiv moći, ali ubojit, pravi
- kamen da bacim na drugog mi ne da.
Da mač vadim na bačeni kamen,
pucnjem puške uzvraćeno će biti.
Na pucanj, praskom topa pa - Amen!
Vatrena gljiva - mrtav i ja i ti!
Ne, ne baci kamen, već i kruha spravi,
onom čija mržnja na glavu ti pada.
Tu snaga dobrote pobjedu slavi,
nad nasiljem što grubošću sklada.
37.
Tko ti uzme ogrtač, daj mu i halju.
Zar i košulju da skinem i dam je tatu?
Zar i nagradu dati za stvar nevaljalu
- teško bi to bilo i rođenom bratu?!
Teško bi bilo, al' tako zapovijed glasi,
onog što vidi i kroz sve eone puste.
I taj briljantin, duh tvoj da krasi
- naredba to je iz duše zlatouste.
Na Golgoti halja uzeta mu bila,
al' i život dade za onog što mu je uze.
I tvoja duša da bi raširila krila
- za uzetom haljom nek' ne roni suze!
|
